Online Škola Engleskog 
Jedna od najčešćih dilema koju imaju mnogi koji počinju da uče engleski jezik je kako da razlikuju Present Simple i Present Continuous. Naime, oba vremena u engleskom jeziku pokazuju radnju koja se dogodila u sadašnjosti, i na srpski se oba prevode prezentom, ali u engleskom ipak ima razlike kada se koristi jedno, a kada drugo vreme.
Detaljnije o razlikama između sadašnjih vremena možeš naučiti i tako što ćeš preslušati epizodu English Lane podkasta pod nazivom Razlike: Present Simple & Continuous. Klikni ovde da preslušaš epizodu.
Osim razlika u upotrebi, postoje i razlike u gradjenju ova dva vremena. 
Razlike u upotrebi vremena Present Simple i Present Continuous
Present Simple se koristi za navike, karakterstike, činjenice i mišljenje, a takođe se koristi i za radnju koja se ponavlja u sadašnjosti. Šta to znači? Ukoliko želite da kažete da se nešto dešava redovno (svakog dana, svake nedelje, svake godine...) upotrebite Present Simple. Evo i nekoliko primera koji će bolje ilustrovati svaku od ovih upotreba:
She drinks coffee after breakfast. (Ovo se može opisati kao njena navika ili radnja koja se ponavlja svakog dana.)
They have a beautiful house. (Ovo se može definisati kao činjenica.)
Present Continuous se koristi za radnju koja se dešava u trenutku govora i za radnju koja traje u sadašnjosti. Ovo vreme se može koristiti i za lični plan, i u tom slučaju pokazuje budućnost. Primeri za ove upotrebe su sledeći:
I am working in the garden. (Ta osoba radi u bašti baš tada kada izgovara tu rečenicu, ne svaki dan, ne svako jutro, već tada u tom trenutku.)
They are repairing the road in front of our house. (Ova radnja traje u sadašnjosti.)
We are going to the cinema this evening. (Ovo je lični plan i pokazuje budućnost, radnja ne traje u trenutku govora, već će se dogoditi te večeri.)
Razlike u građenju sadašnjih vremena u engleskom jeziku
Prva razlika je pomoćni glagol koji se koristi za građenje sadašnjih vremena. Za Present Simple se koristi pomoćni glagol to do, i to oblici do (za I, you, we, they) i does (za he, she, it). Oblici do i does se koriste u upitnim i odričnim rečenicama, dok se u potvrdnim rečenicama ne koristi pomoćni glagol kada se upotrebljava vreme Present Simple.
He speaks English and French.
Does he speak English and French?
He doesn’t speak English and French.
S druge strane, glagol to be je pomoćni glagol koji se koristi za Present Continuous. Oblici ovog glagola su am (za I), is (za he, she, it) i are (za we, you, they), i oni se koriste u potvrdnim, upitnim i odričnim rečenicama.
They are watching TV.
Are they watching TV?
They aren’t watching TV.
Osim pomoćnih glagola, postoje razlike i prilikom dodavanja nastavaka. Za Present Simple koristi se nastavak –s ili –es i to samo u potvrdnim rečenicama u slučaju da je u rečenici upotrebljeno treće lice jednine (he, she, it).
Za Present Continuous nastavak koji se koristi je –ing i on se koristi u svim rečenicama (potvrdne, upitne i odrične) i uz sva lica. Dakle kad god je potrebno upotrebiti Present Continuous uvek će se dodavati nastavak –ing na glagol.
Vežbanja:
