Pomoćni glagoli u engleskom jeziku
Pomoćni glagoli pomažu građenje nekog vremena, i nemaju svoje osnovno značenje.
Pomoćni glagoli u rečenici
Pogledaj rečenicu:
He is watching TV.
U ovoj rečenici, is je pomoćni glagol i ne prevodi se već pomaže prilikom građenja vremena. U ovom slučaju, vreme je Present Continuous.
Sada pogledaj rečenicu:
They were walking.
Sada je upotrebljen pomoćni glagol to be u prošlom vremenu. Zato je oblik were. Vreme u ovoj rečenici je Past Continuous.
Pomoćni glagoli u engleskom
U engleskom postoji tri pomoćna glagola (auxiliary verbs):
1) Pomoćni glagol to be
Oblici ovog glagola u sadašnjem vremenu su: am, is, are.
Am se koristi za prvo lice jedinine, is za treće lice jednine, a sa drugo lice jednine i sva lica u množini koristi se are.
U prošlom vremenu oblici su: was, were. Was se koristi za prvo i treće lice jednine, a u slučaju kada je subjekat drugo lice jednine ili u množini, koristi se were.
Pomoćni glagol to be se koristi za građenje sledećih vremena: Present Continuous, Past Continuous, Future (be going to)
2) Pomoćni glago to do
Oblici u sadašnjem vremenu su: do, does.
Does se koristi za treće lice jednine, a za sva ostala lica se koristi do.
U prošlom vremenu oblik ovog glaogla je: did za sva lica.
Pomoćni glagol to do se koristi za građenje ovih vremena: Present Simple, Past Simple
3) Pomoćni glago to have
Oblici ovog glagola u sadašnjem vremenu su: have, has.
Has se koristi kada je subjekat treće lice jednine, a za ostala lica jednine i množine koristi se have. U prošlom vremenu se korisiti oblik: had za sva lica jednine i množine.
Pomoćni glagol to have se koristi za ova vremena: Present Perfect, Past Perfect
Pomoćni glagoli kao glavni glagoli
Svi ovi pomoćni glagoli se mogu koristiti i kao obični glagoli, kada imaju svoje osnovno značenje (be – biti; do – raditi; have – imati):
I am younger than my sister.
They were at home last night.
He does his homework after school.
Mike did the washing up.
Elena has three children.
They had two apartments.
